| rujan, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav. Prijateljstvo. Život.
Iako nekad pomislim da ga nema, da sam umrla, i već
odavno u sjeni crnog anđela smrti, probudim se
nesretna i tužna. Ali ipak, s nadom u bolje sutra.
S nadom u ljubav. Prijateljstvo i Život.
VRIJEME SRETNIH LJUDI
Posmatranje života na drugi način... Način koji niko ne shvata...
ReBeLdeWaY
Najbolja serija na svijetu - REBELDE WAY, koja prati 4 tinejdžera u njihovim spoznajama o životu...
zarobljenici
Nek se čuje nek se zna najbolji je VI-2
Anđeli, polako, na svojim krilima nose
žrtve života. Đavoli, makar i oni mali se raduju.
Ovo je njihov sat.
Spuštaju noć. I anđeli i đavoli zajedno.
Spuštaju je na svojim krilima, repovima...
Spuštaju je sa ponosom.
Ne očekuju pljesak, ne očekuju uzvike,
ali se nadaju nečemu...
Nadaju se ljubavi...
Ljubav počinje uveče. Dok se svjetla ugase.
Dok nestane vidljivog života. Dok se sve promjeni.
Ljubav tek tada nastupa na scenu.
Naizgled tako nevina, naivna i krhka,
u duši, ako je ima uopće, je sve, ne naivna,
sve, ne krhka, sve, ne nevina.
Ona je jaka, čelična.... Ali ne podla. Ne loša.
Ne!
Ljubav jeste dijelom i krhka, i naivna i nevina, djelom i čudna, možda malo
podla...
Ali, ljubav je i ono što veže sve. Ljubav je... neobjašnjiva...
I sada, dok se cijeli svijet polako, neprimjetno ruši,
sada dok prolazi vrijeme sretnih i nasmijanih ljudi.
Sada volim te... dok kiše padaju, snjegovi klize,
sunce blješti...
Ja te volim... Iako sam više nego ikada sama, usamljena i tužna...
layout design, coding, photo-editing,
by ice angel
Brushes-
1|
2
actual image-
1|
2
Ta daleka sjena,
u mraku. Samo ona.
Prošlost je ostavila svoj trag. Crn i
blijed. Kao život poslije smrti.
ne, ja ne želim biti tužna. Hoću da saM sretna,,,
da volim, i da sam voljena!!!
I, zato, dragi moj Bože, pišem ti ovo pismo.
Znam ja da ti to svejedno znaš,,,
ali ipak... moram nekako iskazati svoja osjećanja.
Nadam se da mogu...
Znaš Ti sve: i kako ja njega volim, i kako on mene ne,
barem ja tako mislim,,, i, Znaš Ti i da ja sve radim,
samo kad bi bio sa mnom. On, naravno.
Zato, dragi Bože, Molim Te da Me on POGLEDA,
onako... kako se gleda... Djevojka...
Želim da osjeti leptiriće u stomaku,
da se zacrveni, da ga zaboli glava i da
NON-STOP misli na mene. Želim
da mi dokaže svoju ljubav.
Želim da me VOLI.
Unaprijed hvala!!!
Tuga, iako više puta skinuta s mog lica,
često me pratila, čak i onda kada želim da budem sretna
i ponosna barem na to što imam.
U samo jednoj sekundi je nestala.
Jedan skriveni smješak praćen je tvojim pozdravom,
tvojom porukom, i nekoliko minuta provedenih stobom.
Ne znam zašto, ali čim te vidim,
poželim da u zemlju propadnem, a da opet
budem tu, da pričam s tobom, da budemo sami...
Ma, šta ja ovo pričam?! Za tebe
sam ja samo lutka, bez duše, bez srca.
Ti si meni nešto puno više.
Ali ja s tim ne mislim pokvariti sreću.
Ne pada mi na pamet da prekinem nešto
lijepo, što se vrlo rijetko događaaaa...
I prije nego što sam vidjela tvoju crnu kosu, smeđe oči,
taj tvoj čarobni pogled me je pratio od rođenja.
Bio si mi anđeo čuvar. Najbolji anđeo kojeg sam mogla dobiti...
Sretna sam jer te imam, jer si tu kad te najviše trebam,
najčešće samo u mojim mislima.
Ti, ti si za mene zabranjeno voće, nedostižnost.
Ja te volim iako znam da nećemo biti zajedno...
Ljubavi moja, moj anđele čuvaru, znaj da sam mrtva
bez tebe, da sam duša koja nema dom, nema nikoga.
Usamljena, ostavljena na rubu svijeta...
I, sama kročim kroz duboki snijeg ponora, propadam sama,,,,
Anđele moj, mrtva sam bez tebe, umrla odavno...
A, ti to ne znaš...
Ti to nikad nećeš znati...
Post je posvećen osobi koja me je ranila do smrti. Duboko u srce...
Krvarila sam danima, tjednima, mjesecima...
Još uvijek patim zbog njega...
Evo, ljudi moji, ovo mi je prvi blog na blog.hr...
Nadam se da ću se snaći...
Pisat ću o ljubavi, o prijateljstvu i sreći...
O tugi i patnji...
Pisat ću o svojoj duši, svom srcu...
Vjerujem da imam štošta napisati po tom pitanju...
Nadam se svemu. Sreći i ljubavi i prijateljstvu.
Znam da mi život nije savršen, ali nije ni loš.
Hoću da bude bolji. I bit će.
S nadom u bolje sutra živim, i živjeću.
Umrijet ću sretna, jer sam živjela život
najbolje što mogu...
Samo jednom se živi...
